Argentaria

Emocionalna inteligencija...ili stradanje...Izbjeglica iz besmisla...

29.08.2018.

Trojane Traži Pomilovanje

Nisu mi riječi gromke i glasne i ne umijem ih izbaciti iz sebe poput rafala da pokose i obore s' nogu.
Više su iskre što se iskradaju iz mraka, kad ono nešto teško pritisne dušu jer su se tišine bile zavukle do srži kostiju koje se opet bjesomučno biju s' košmarom stvarnosti i jednako bivaju napuknute načete memlom i jedom poniznosti, ukalupljenosti i uklopljenosti.

A nije me tome učila stara.
Ni Gruda...Ni Mati...
Važno je sine obraz i dušu imati. Za to se jedino gine.
I to su jedine visine zbog kojih nad potomstvom strepiš i kojima stremiš.
Pa se napuknut tako u znoju budiš , uzimaš fenjer od svitaca i ogrćeš se plaštom đavoljeg advokata.
Nekom mrak osvjetli mala četa svitaca, nekom samo oganj iz pakla što se sprema.
U dvoru Cara Trojana nikog nema.
Al' ne da đavo mira kad čobanska frula počne da svira.

Traži pomilovanje zato što nas biješ
Dok pišemo
Dok radimo
Dok nam djecu ubijaju
Dok dišemo
Dok drugačije mislimo jer smo različito tkani po duši mirisnoj i bijeloj poput kruha majčinog
Traži pomilovanje za svakog odlazećeg sina
Dok tvoj ima, naši u prtljag pakuju suze...i odlaze...
Traži pomilovanje od sjevera, od zapada, od istoka naročito istoka, od juga
Jer, na sve si strane metnuo zabrane
Pa izdajom nazivaš i to što neko žali mrtvoga druga
Traži pomilovanje od zemlje koju bi da dijeliš
Na polove, na bolove
Traži pomilovanje za sukob svojih mišljenja
Ukazaće se drvo stameno iza bršljana skrivanja
Zemlja na kraju svaku tajnu kostima izbaci
Svici uvijek vode do svitanja i nevažno je sasvim odakle su došli
Znat ćeš to kad milion frula uvertiru kraja zasvira
I kad se kozje uši zagluše
16.08.2018.

Napiši Jednu Ljubavnu

Napiši jednu ljubavnu...
Čime da napišem ljubavnu...
Perom iz krila galeba koji je davno preletio borove Perasta
Da ispod neke Sjeverne Vjetrenjače svije gnijezdo
Dok meni smola lijepi isplakane oči
proklete na nesne.
Tužne su takve pjesme

Tiho i s predumišljajem kao iglice bodu kožu
Prepune odlazaka od kojih trnu rime
Spuštenog pogleda sakrivam lice
I ne znam kom su sazvježđu dali tvoje ime
Tijesne mi ljubavi postale ulice

Svi mi zadaju temu
Za rub mjeseca kačim dušu svake ponoći
Pišem o ljubavi priučene riječi
I sve ih dugujem tebi poput nara raspuknute
Bajam da preživim nedostajanje
Kad mi pod ovim krovom više nema pomoći

I pišem pjesmu ljubavnu
Šaljem je s' pečatom sedam mora
U njoj se zovem Ana i najljepše te molim
Prevari život, otključaj kavez
Otvori vrata na drugu stranu

I nemoj nikad sve što se mora
Ko još na kiši ostaje sam
Ne odlazi ljubavi s' kolodvora

Tamo je zima
I poslije ove stanice ostaće prazne stranice
Pa neću imati s' kim knjigu zagrljaja pisati
I ne pišem ja uopšte već tebe učim disati

Krilom se tvojim pokrivam
Dušu razotkrivam
I molim te, kao sve na svijetu
Nemoj više odlaziti
Divno Moje Pero U Letu...
08.08.2018.

Da Li Znaš Gdje Su Dobri Ljudi Nestali

,,Da li znaš gdje su dobri ljudi nestali
gdje je ona zemlja, onaj svijet u kome živjeli smo mi
mnogo godina srećni
Šta je sad od tog našeg svijeta ostalo
gdje su oni moji drugovi, po svijetu negdje nestali
da se nikad ne vrate ...,,

I kad shvatiš da si samo Vjeverica koja je pošla po pregršt šišarki od zagrljaja onih ruku koje su prešle kilometre da zagrle one svoje gene od iskona, i ono malo duše koju su ostavili odlazeći u bolji svijet, odjednom ljeto postane sveto.
I od dragosti grizeš osmjehe kao jabuke, posut nekom divnom punoćom koja je ravna nebu, jer se samo nebom mjeri radost kojom se svome raduješ.
Sinu...Bratu...Prijatelju...

I smijao bi se i plakao nad Ranjenom Zemljom koja je bila i nestala i neka sasvim druga postala.
I ne znaš kojem gradu bi pripadao, a u svakom bi minut ćuteći prizvao sve one koje si volio.
Pa kad dođu da odmore svoja voljenja pod skute sirotinjstva koje su ostavili onda kad nisu pretpostavili da će im baš ono toliko faliti, izbrišu granice i vrate sate nalik čistoj sreći.
I pomisliš kako se događa savršen dan u sjeni borova.
I uopšte te ne iznenadi Concierto de Aranjuez u Stojnićevoj obradi koja te iz zvučnika tiho i s predumišljajem izbode zimzelenim iglicama svud po srcu i naježenoj koži.

Iznenadi te tekst koji si bio zaboravio, i koji je bio uspavanka onda kada su nam dobri geni prenosili još bolja htijenja.
Pa poželiš da ga u himnu metnu, u prostor bez amblema, granica i grbova u kojem nema stanica sa kojih odlaze voljeni.

,,Da li znaš gdje su dobri ljudi nestali gdje je ona zemlja, onaj svijet u kome živjeli smo mi mnogo godina srećni
Šta je sad od tog našeg svijeta ostalo gdje su oni moji drugovi, po svijetu negdje nestali da se nikad ne vrate ...
Vjerujem da će opet doći bolji dan da djeca ova ponovo se smiju bezbrižno da na ovoj zemlji svuda vlada mir i da svijet bude bolji,, bolji
Da Pobijedi Ljubav,,
Argentaria
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031